ŽIVOTOPIS
KEZIĆ, Jurica, slikar i likovni pedagog (Split, 17.1. 1936.).
U Splitu 1956. završio Školu za primijenjenu umjetnost
(A. Kaštelančić), potom studirao na ALU u Bologni. God. 1958‐88.
Nastavnik je likovnoga odgoja u osnovnoj školi u
Kaštel‐Sućurcu.
Likovne umjetnosti završio 1972. na splitskoj Pedagoškoj akademiji te diplomirao 1975.
Likovne
umjetnosti i likovnu kulturu na splitskom odjelu Filozofskoga fakulteta u Zadru. Ondje 1989. postaje docentom
(od 1991. Fakultet prirodoslovno‐matematičkih znanosti i odgojnih područja Sveučilišta u Splitu), 1993.
izvanrednim, 1996. redovitim profesorom.
Od 2000. redoviti je profesor i prvi dekan na Umjetničkoj akademiji u
Splitu, koje je jedan od utemeljitelja; umirovljen 2006.
Trajno zaokupljen dalmatinskim krajolikom, od pol. 1950‐
ih slika u ulju kolorističke pejzaže posvećen odnosima boja i linija (Dalmatinski motiv, 1954.; Moj zavičaj, 1955.).
Potom u prvi plan stavlja kompoziciju boja, približavajući se apstrakciji (ciklus Dalmatinski motivi, 1956.‐57.), te,
inspiriran malim primorskim mjestima, na poč. 1960.‐ih radi ciklus Motivi u stilu analitičkoga kubizma. Nakon
1970. slika prve posve apstraktne kompozicije, u početku geometrijske (Kompozicija XIX, 1972), potom sve lirskije
(Kompozicija 73, 1973.; Preobrazba, 1976.), a od 1977. po tretmanu površine bliske informelu (Napušteni krajolik,
1977.; Pejzaž u podne i Motiv II, 1978.). Osim dominantno tamnom paletom zemljanih tonova (ciklusi Pejzaž i
Napušteni predjel, 1980.), katkad radi intenzivnijim, svjetlijim bojama (Suton, 1980., Galerija umjetnina Split)
ističući izražajnost likovne materije kontrastiranjem glatkih i pastoznih namaza, taloga i nakupina boja te drugih
materijala, poput tkanina i papira, kojima dijeli sliku na polja (Crvena zemlja i Svitanje, 1981.; Nebo i zemlja i Raz‐
valine, 1982.; Razmeđe, 1984.). Potkraj 1980.‐ih u njegovim tamnim nefiguralnim slikama, u kojima dominiraju
motivi nestajanja, sumraka, ruševina i okamina, nastaju jasni prodori čistih boja i svjetla (Između i Rasap svjetla,
1988.; Crvena kuća, 1989.). Istodobno se vraća plavim tonovima jedne od svojih rijetkih figuralnih slika (Motiv,
1980.), lirski obojene na tragu E. Vidovića, te stvara apstraktne kompozicije Plavi pejzaž i Prepoznatljivo u motivu
(obje 1989.). Od 1990.‐ih slika sakralne motive (Barokno raspelo, 1991.; Raspelo na zidu, 1992.; Krist, 1993.).
U
stilu informela radio je i mrtve prirode (Mrtva priroda, 1982. i 1985.; Cvijeće, 1986.). Izlagao samostalno u Splitu
(1956.‐57., 1961. s A. Magrijem, 1981., 1984. s M. Skračićem i K. Kovačićem, 1986.), Ferrari (1957.), Osijeku
(1962.), Dubrovniku (1981.), Zadru (1982.), Zagrebu (1985.), Novom Sadu (1986.), Kaštel‐Novom (1989), Kaštel‐
Starom (1993) i Trogiru (1994) te skupno na Međunarodnoj izložbi maloga formata u Ferrari (1960. zlatna
medalja), Splitskom salonu (1969.‐70., 1972.‐73., 1976.‐77., 1979., 1980. ‐ nagrada, 1981. ‐ nagrada, 1984.,1985.
‐ otkup, 2000.) i izložbama ULUH/HDLU (od 1972.). Oblikovao je murale za argentinski putnički brod »Lago Lacar«
(1961.) i hotel »Marjan« u Splitu (1964.) te veliki friz u tamošnjoj zračnoj luci (1965.). S Tomislavom Pleićem
1980.‐ih izveo interijere više restauracija u Zagrebu (»Dva ferala« i »Purger« u Preradovićevoj ul.).
LIT.: (Predgovori katalozima izložba): D. Kečkemet, Split 1957. ‐P. Selem, Split 1981.‐7.: Maroević, Zagreb 1985.‐D.
Kečkemet: Izložba Jurice Kezića. Čovjek i prostor, 5 (1958.) 70, str. 6. ‐ V. Vučetić: Egzistencijalne strukture Jurice
Kezića. Slobodna Dalmacija, 34 (1976.) 29. V, str. 7. — G. Benić: Tradicija i novost (razgovor). Ibid., 39 (1981.) 1, X,
str. 4.‐/4. Karaman: Slikar čvrste ruke. Ibid‐, 7. VII, str. 4. ‐ G. Benić: Trend i tradicija (razgovor). Ibid., 44 (1986.),
24. IX, str. 11. – P. Selem; Jurica Kezić ‐ Monografija, Kaštel Novi 1993. ‐ T. Latin: Slikar kontemplacije. Slobodna
Dalmacija, 52(1994) 29. VIII, str. 30. ‐D. Kečkemet: Likovne izložbe u Splitu 1945.‐1992. Split – P. Selem: Arielov
pogled stvarno tijelo slike: Jurica Kezić, str.133‐151, Matica Hrvatska 2004. Zagreb.