nisko energetska kuća
/
Ljubomir Miščević
Trajni porast cijena energenata i sveukupnih energetskih troškova (za rasvjetu, hlađenje i sl.) može se u velikoj mjeri smanjiti i izbjeći energetski učinkovitom gradnjom koja je ujedno ekološki prihvatljiva te doprinosi zaštiti okoliša i održivom razvitku. Niskoenergetskom gradnjom se uz zanemariva dodatna ulaganja (od 5 - 10 °h od ukupne investicije) zbog kratkog roka isplativosti postižu velike uštede energije, obzirom da 70% sveukupne potrošnje energije otpada na zagrijavanje prostora.
Niskoenergetski standard građevine prema prihvaćenoj stručnoj definiciji zahtjeva energetsku potrošnju za zagrijavanje prostora od samo 40 kWh/m2 godišnje. Takva se energetska potrošnja mođe jasnije izraziti ekvivalentom potrošnje od 2,7 litre loživog ulja pa se niskoenergetska kuća popularno naziva i «trolitarska kuća». Niskoenergetski arhitektonski koncept uključuje maksimalnu uporabu sunčeve energije što utiče na razmještaj prostora po zahtjevima njihove namjene. Primarni se stambeni prostori trebaju orijentirati na jug, odnosno na povoljnije osunčane strane ovisno o mogućnostima orijentacije građevine na parceli. Energetski zahtjevi niskoenergetske gradnje i pasivne kuće ne ostvaruju se samo u stambenoj već i u arhitekturi drugih namjena, primjerice zgrade za školsivo, poslovne i zgrade za industriju. Niskoenergetska potrošnja energije može se postići i u obnovi starijih građevina, a ovisno o pojedinom slučaju moguća je i u povijesnim građevinama.
Primjenom aktivnih sustava za uporabu sunčeve energije pretvornicima za zagrijavanje potrošne vode i proizvodnju električne struje postižemo dodatnu energetsku pokrivenost potrošnje koja može i premašiti zahtijevane potrebe.
Na taj način arhitektura postaje energana.