U petak 6. ožujka u 18 sati otvorenje izložbe Borisa Sekulića pod nazivom Armadura u Galeriji Bez naziva, Zagrebačka 3.
Predgovor
ARMADURA
Nevjerojatno bogatstvo medija u današnjoj umjetnosti dovodi do svojevrsne zasićenosti
umjetnika beskrajnim izborom. Bijeg od kaotične stvarnosti Boris Sekulić pronalazi u
povratku čovjeku – počelu umjetničkog stvaralaštva. Odabirom iskonskog izričaja kroz
formu crteža umjetnik ostvaruje meditativni proces beskrajnim ponavljanjem istih
elemenata u čijoj repetitivnosti pronalazi mir.
Odabirući kariku, krug i trokut Boris Sekulić likovnim elementima gradi putovanje misli,
želja, ideja i snova, te poput romana toka svijesti izravno zapisuje svoj unutarnji život
gradeći pritom složene strukture oblika. Time se afektivna razina sazdana od misli,
osjećaja i dojmova formira u armadure različitih gradivnih elemenata. Isprepletenost i
zamršenost armadure odnosno ribarske mreže sastavljene od niti napetih između
plutovnice i olovnice od kojih jedan dio vuče prema dnu, dok drugi vodi prema površini
savršeno oslikava pano složenih struktura odnosa. Poput skrivene mreže koja drži masu
na okupu općenitost stvorenih struktura dovoljno je konkretna i cjelovita, a opet slojevita
da omogući slobodu interpretacije.
Bijegom od stvarnosti u meditativni proces građenja struktura ponavljanjem istih ili
račvanjem osnovnih u razvedenije oblike autor nesvjesno bilježi stvarnost od koj e bježi.
Dominantnu poziciju racija zamjenjuje podsvijest oslikavajući procese lutanja, maštanja i
sanjanja koji često bivaju kompleksniji od stvarnosti u kojoj živimo. Time meditativni
proces stvaranja postaje gotovo važniji od samog rada.
Karika kao simbol povezanosti osnovni je modul rada Putujem. Ponavljanjem jednog
elementa Sekulić stvara strukturu kojom ispunjava čitavu površinu papira. Djelo odražava
studentsku potragu za autorskim izričajem, kao i proces odrastanja i sazrijevanja.
Putovanje nizanjem međusobno isprepletenih elemenata svjedoči o uzročno-posljedičnim
zakonitostima. Gradeći strukturu s namjerom stvaranja neograničene forme autor
nesvjesno definira crtež formatom. Pri izradi sljedećeg rada stvara kružnu formu koja je po
svom karakteru otvorena i beskonačna.
Ornamentalno biva zamijenjeno prostornim, a slikarsko skulpturalnim u radu Izvir.
Spajanjem riječi ‘izvor’ i ‘vir’ povezuju se dva nasuprotna pojma unutar istog područja
objedinjujući pritom dvije ključne silnice rada. Crtež ostvaruje tenzijsku strukturu
kontinuirano balansirajući između dvoznačnosti središnje centrifugalne sile koja
istovremeno sugerira uvlačenje crteža kao i njegovo izviranje. Građen od trokuta koji se
kasnije račvaju u šesterokute i ostale višekute, crtež s izmjenama sitnih, konciznih
struktura i velikih preklapajućih saća vjerodostojno odražava moć dinamike odnosa.
Skladnim omjerom crnila u središtu i bogato razvijene strukture koja ga okružuje
postignuta je ravnoteža između forme koja se širi prema granicama papira, ali
istovremeno i propada u samu sebe.
Rad Zaplet svojim nazivom najbolje interpretira sam sustav građenja crteža. U svom
korijenu sadrži riječ ‘petlja’ podrazumijevajući određenu komplikaciju koja obično
poremeti očekivani tijek događaja, dovede do kulminacije i u konačnici do raspleta. Zaplet
se neočekivano dogodio i u samom procesu nastanka rada što je dodatno pridonijelo
afirmaciji i autentičnosti djela. Prilikom gradnje crteža jedan od dva korištena markera
bijele boje prešao je u plavi ton čime je stvoren dojam kako je planirano korištena boja.
Drugi marker je, očekivano, ostavio sivi trag. Umjetnik je prihvatio novonastalu okolnost i
nastavio graditi crtež. Iako posve slučajan i neplaniran, upliv plave boje pridonio je dojmu
pulsirajuće kontinuirano mijenjajuće mase.
Povratak crtežu svjestan je izbor umjetnika za odmakom od angažirane umjetnosti.
Izravan dodir s površinom, bez posrednika, omogućuje direktno prenošenje unutarnjeg
svijeta u vanjski. Kontinuiranim ponavljanjem jednostavnih formi Boris Sekulić
nepretenciozno spaja koncept i emocije u vlastiti kod pri čemu svaki potez na papiru
uvjetuje onaj sljedeći, baš kao što je on sam uvjetovan prethodnim. Spoj tijela i uma odvija
se na crnoj površini papira koja pruža neograničene mogućnosti spoznaje samog sebe.
Jednostavnost izričaja uvjetuje istinitost, a prirodna linija rukom rađa jedinstvene
nepravilnosti te oblikujući slojevitost života ostavlja promatraču slobodu interpretacije.
Sonja Švec Španjol
Plakat
Boris Sekulić rođen je u Osijeku 1989. godine, gdje završava i Školu za primijenjenu
umjetnost. 2014.godine magistrirao je na Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci,
smjer primijenjeno kiparstvo. Aktivno djeluje na raznim područjima vizualne i primijenjene
umjetnosti. Izlagao je na nekoliko samostalnih i brojnim skupnim izložbama u zemlji i
inozemstvu. Za svoj rad više je puta nagrađivan. Od 2014. godine u zvanju asistenta radi na
Akademiji primijenjenih umjetnosti u Rijeci, katedra za kiparstvo, kao vanjski suradnik.
Trenutno živi u Zagrebu.
Kontakt: boris.sekulic10@gmail.com